O Iločkim podrumima

Povijest

Posebnost jedinstvenog tla, klime i položaja Iloka na Dunavu, te pogodnosti istih za uzgoj vinove loze, prepoznati su još u prapovijesti, u antičkom i rimskom razdoblju te u zlatno doba srednjeg i novog vijeka.

Prvi pisani tragovi o uzgoju vinove loze na ovom području, datiraju iz ilirskoga doba, prije rimskih osvajanja, a po dolasku rimljana u ove krajeve car Probus (276.-272.) potvrđuje upravo Iločko područje kao idealno za uzgoj vinove loza i proizvodnju vina, te podiže prve vinograde s plamenitim sortama.

Značajniji napredak i razvoj vinogradarstva i vinarstva kraljevskog, povlaštenog grada zabilježeni su u vrijeme najpoznatijeg gospodara Nikole Iločkog koji je dao sagraditi dvorac na mjestu nekadašnje rimske utvrde Cuccium. 1450.g. ispod dvorca gradi vinski podrum, prvi arhitektonsko tehnološki objekat građen u svrhu proizvodnje i čuvanja vina.

Vinarstvo i vinogradarstvo u ovim krajevima nije se ugasilo ni u vrijeme turske vladavine (1526.-1688.g).

1697.g. Car Leopold poklanja Ilok i posjede u Srijemu talijanskoj kneževskoj obitelji Odescalchi kao naknadu za pomoć Pape Inocenta XI. od 336.000 forinti za vojnu protiv Turaka.

Prvi vlasnik posjeda bio je Livio Odescalchi koji podiže visokosortne vinograde, modernizira podrum, i prvi puta u Europi uvodi novi način prodaje vina u bocama, izvorno punjenim na posjedu. Početkom 18. stoljeća Odescalchijevi povećavaju nasade vinograda zbog čega proširuju podrumske kapacitete gradnjom novog vinskog podruma u dvije etaže preko puta postojećeg Starog podruma iz 15. stoljeća. Iznova uvodi moderne tehnologije u proizvodnji i čuvanju vina, naročito u podrumu sagrađenom 12 m ispod zemlje sa idealnom temperaturom tijekom cijele godine.

1710.g. Odescalchijevi donose prve trsove Traminca i sade ih na posebnom vinogradarskom položaju – Principovac, koji upravo zahvaljujući posebnostima klimatsko-pedoloških uvjeta ovog položaja postiže iznimne rezultate i postavlja nove standarde u ocjenjivanju kvalitete sorte traminac i u drugim regijama Europe i svijeta.

Na posebnom vinogradarskom položaju Principovac 1864.g. Odescalchijevi daju sagraditi ljetnikovac i ladanjsko imanje na kojem borave za vrijeme berbe grožđa i sezone lova.

1945.g. posjed Odescalchijevih se nacionalizira kada oni napuštaju Ilok i vraćaju se u Italiju.

Nastavak postavljanja novih trendova u vinogradarstvu i vinarstvu zabilježen je 1970.g. izgradnjom novog podruma – vinarije Iločkih podruma, u sastavu tadašnjeg PPK Vupik Vukovar, s najsuvremenijom tehnologijom za primarnu preradu, fermentaciju, vinifikaciju i odležavanje vina ukupnog kapaciteta 10 milijuna litara. 1999.g Iločki podrumi se prvi puta osamostaljuju, a 2003.g. okončanjem privatizacijskog procesa dobivaju novog većinskog vlasnika, g. Juraja Mihaljevića.

Od tada do danas su provedeni značajni investicijski ciklusi u obnovi zapuštenih i ratom devastiranih vinograda, podruma i ostalih gospodarskih objekata tvrtke Iločki podrumi d.d., a po prvi puta se u potpunosti obnavlja ljetnikovac i ladanjsko imanje Principovac, koji se vizijom i emocijom odgovornog vlasnika pretvara u najinovativniju, za ovaj dio Europe jedinstvenu, eno-gastro turističku destinaciju.